Prepoznavanje roditeljskih vaspitnih stilova
Autor teksta: Mirsada Topalović
Diane Baumrind (Institute of Human Develop at Berkeley) otkrila
je da postoje 4 roditeljska stila vaspitanja i samim tim 4 tipa roditelja:
autoritarni, autoritativni, popustljivi i nemarni. Takođe je otkrila da su za vaspitavanje dece veoma bitne dve ključne
dimenzije roditeljstva: roditeljska briga-staranje o deci i postavljanje zahteva deci.
Roditeljska briga se prvenstveno odnosi na roditeljsku
toplinu i podršku koju roditelji daju deci tokom odrastanja uz prepoznavanje i
prihvatanje njihovih potreba.
Postavljanje zahteva deci je veoma važna dimenzija
roditeljstva kako bi deca usvojila osnove standarde ponašanja u porodici, sa
vršnjacima i široj zajednici.
Ove dve dimenzije
(briga o deci i postavljanje zahteva deci uz kontrolu) bitno razlikuju 4
navedena stila i određuju njihov uticaj na ponašanje dece.
Vaspitni stilovi i ponašanje dece
Postoji bitna razlika između autoritarnih i autoritativnih tipova ličnosti, iako se ova dva pojma često mešaju. Autoritarni tip je onaj koji naređuje, a autoritativni onaj na koji se neko ugleda i on je za njega autoritet.
1. Autoritarni roditelji: visoki zahtevi i bez roditeljske topline i podrške
Od dece očekuju da striktno poštuju njihove naredbe, da rade
naporno i ulažu trud. Ovi roditelji su strogi i zahtevaju poptpunu poslušnost. Veoma
su restriktivni (ograničavaju mnoge
aktivnosti) i kažnajvaju dete za svaku
grešku i neuspeh. Autoritaran roditelj uvek kontroliše
ponašanje deteta na način da sve drži u svojim rukama i bez mnogo verbalne
komunikacije, po principu „bez priče“. Kad
se pojavi neki konflikt dete nema šansu da iskaže svoje viđenje situacije, niti
da o nečemu odlučuje, i često se može čuti „uradi to kako sam rekao/la“.
Deca kod ovakvih roditelja su najčešće:
- povučena, bojažljiva i teško komuniciraju sa drugima
- apatična
- stidljiva (češće devojčice)
- neprijateljski raspoložena – češće dečaci
- nemotivisana i bez inicijative
- često neuspešna
2. Autoritativni roditelji- visoki zahtevi, velika brižnost i topli odnosi sa decom
Ovi roditelji uvažavaju potrebe svoje dece, ali postavljaju
ograničenja koja objašnjavaju jasnim razlozima. Od dece očekuju da se ponašaju „zrelo“, da kontrolišu
svoje ponašanje i daju im podršku u osamostaljivanju i razvijanju sopstvenih
potencijala. Sa svojom decom puno razgovaraju i pomažu im u procesu socijalizacije
- uspostavljanja ravnoteže izmeđi ličnih i prava drugih.
Deca ovakvih roditelja su:
- drušvena, asertivna, prijateljski raspoložena
- nezavisna i sa visokim samopouzdanjem
- saradljiva
- motivisana i odgovorna
- sposobna i uspešna
3. Popustljivi roditelji: niski zahtevi i visoka brižnost
Roditelji koji pripadaju ovom stilu vaspitanja dece su veoma
zaokupljeni svojom decom i njihovim životima, ali im posavljaju vrlo mala ili
nikakva ograničenja i zahteve. Deci je
skoro sve dozvoljeno i mogu da rade što god žele.
Veoma su tolerantni prema deci i prihvataju sve što ona misle i kažu. Nikad ne
koriste kaznu, nemaju ograničenja niti postavljaju bilo kakve zahteve.
Deca roditelja sa ovakvim vaspitnim stilom:
- ne znaju da poštuju druge
- imaju teškoće u kontroli svog ponašanja, impulsivna su i nedisciplinovana
- zavisna su od drugog
- manipulativna
- egoistična
- socijalno neuspešna
- nezrela - sklona rizicima
4. Nemarni roditelji : niski zahtevi, niska brižnost i roditeljska toplina
Roditelji koji pripadaju ovom stilu vaspitanja skoro da
uopšte nisu uključeni u život svoje dece
i dozvoljavaju da ona budu
prepuštena sama sebi. Vremenom deca osećaju da su roditeljima neki drugi
aspekti života važniji od njih. Ovi roditelji malo zahtevaju i pokazuju malo
brige za decu. U ekstremnim slučajevima ovaj stil uključuje i odbacivanje
roditeljske uloge.
Deca koja rastu sa ovakvim roditeljima:
- su socijalno neuspešna,
- ne uklapaju se u društvene tokove i norme,
- imaju slabu samokontrolu i ne uspevaju da budu samostalna
- nemotivisana i ravnodušna
- često destruktivna
- izdvavjaju se iz grupe, dovoljna su sama sebi
Navedene roditeljski stilovi vaspitanja i osobine dece koje
ona stiču u ovakvim okolnostima je važno prepoznati u školskoj sredini. To može
biti od pomoći nastavniku u izgradnji sopsvenih strategija rada u
odeljenju i potpunijeg razumevanja uzroka ponašanja dece.