среда, 27. август 2014.

Grupni oblik rada -
najčešće dileme

Autor teksta: Mirsada Topalović

Grupni oblik rada nastavnici vrlo često koriste u svom radu na časovima redovne nastave, odeljenskog starešine, slobodnih aktivnosti, a oni veštiji u primeni ovog oblika, i u radu sa roditeljima. Za ovaj oblik rada se opredeljuju zbog mogućnosti angažovanja svih učenika ili učesnika grupe koja trenutno nešto uči, saznaje ili rešava neki problem.

Prostorni uslovi rada  i broj učesnika u grupi  
Pre svega potrebno je obezbediti drugačiji prostorni razmeštaj sedenja u odnosu na rad u klasičnoj učionoici. Svaka grupa bi trebalo da ima svoj kutak gde može da radi bez ometanja ostalih grupa. 
Broj učesnika u malim grupama je takođe važan za uspešan  rad i varira u zavisnosti od ukupnog broja učenika u odeljenju i uzrasta. Mlađi učenici efikasnije rade u manjim grupama (optimalno 4 učesnika), dok starijih učenika može biti i veći broj u grupi (5-6).

Dilema: Kako ispuniti prostorni zahtev u malim i skučenim učionicima?
Rešenje uvek postoji: planirati vreme za brz razmeštaj klupa, ili drugačiji stalan razmeštaj sedenja (polukružni i sl.) koji ubrzava formiranje grupa na času. Često korišćenje grupnog rada ovaj problem čini nevidljivim.

Organizovanje grupnog rada
 Pri organizovanju grupnog rada  treba voditi računa o:
  • ·         načinu podele dece u male grupe;
  • ·         izgradnji saradničke atmosfere  u malim grupama i između grupa;
  • ·         približno istom tempu rada u grupama.

Podela u grupe se može organizovati na različite načine: po mestu sedenja, razbrajalicom, izvlačenjem sličica ili broja, nekom od brzih igara koje za to služe.

Dilema: Šta uraditi ako se u istoj grupi nađu deca koja se inače ne druže i ne pristaju na rad u ovakvoj grupi, ili ne žele da rade sa pojedinim učenicima koji su neomiljeni u odeljenju?
U ovakvim situacijama je najbolje koristiti neku od nasumičnih, igrovnih podela, posebno na početnim časovima korišćenja grupnog rada dok se deca međusobno kroz zajedničke aktivnosti   ne upoznaju.
Druga korisna tehnika za rešavanje ovakvih problema je česta promena sastava malih grupa kako bi se učenici našli u situaciji da rade sa svim učenicima iz odeljenja. Na taj način se sprečava podela na klanove u odeljenju i smanjuje rizik od grupašenja koji grupni rad sa sobom nosi, a ujedno gradi saradnička atmosfera i tolerancija među članovima grupe.
Ukoliko je u odeljnju učenik sa smetnjama u razvoju ili učenik kojeg svi odbacuju potrebno je da nastavnik svojim planiranjem obezbedi vršnjačku podšku i uključivanje učenika u rad grupe uz stalan nadzor i potrebne intervencije.

Dilema: Podsticati ili suzbijati takmičarske aktivnosti?

Za grupni rad nisu poželjne takmičarske aktivnosti jer cepaju odeljenje i razvijaju takmičenje sa drugima umesto sa samim sobom,  što je trajnija motivacija za učenje i rad. Dobar scenario časa  ne stavlja grupe u situaciju takmičenja, već saradnje koja je poželjna i koja se visoko vrednuje i u spoljnoj evaluaciji rada škole.
Veoma je važno ne tražiti krivce i optuživati pojedince za neuspeh grupe. Intervencija nastavnika je u ovakvim situacijama neophodna.

Dilema: Tempo rada u malim grupama često je nejednak.
Da bi se izbegao ovaj problem koji je čest u grupnom radu nastavnici mogu koristiti nekoliko postupaka:
  • ·         stalan obilazak grupa i podsećanje na vreme koje je preostalo;
  • ·         1-2 minuta do kraja nastavnik zahteva da se zadaci polako završavaju;
  • ·      grupe koje su već završile zamoliti da sve još jednom pregledaju i malo sačekaju ostale;
  • ·        grupi koja dosta kasni eventualno skratiti zadatke, ili im dati uputstvo da prekinu sa radom, a da tokom izlaganja usmeno dodaju ono što nisu uradili u grupi.


Ukoliko nastavnik uspe da ispoštuje ove uslove organizovanja grupnog rada na putu je da ima dobre časove na kojima su učenici aktivni, zainteresovani za učenje, kooperativni i sa dobrom komunikacojom.     


Нема коментара:

Постави коментар